Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

}

Kinds of Kindness - Izazov strpljenja

Takoreći Poor Things još se nije ni ohladio, a Jorgos Lanthimos nam je ponudio i Kinds of Kindness. I ne samo to, ponovo su tu Emma Stone Willem Dafoe, za obožavaoce u "glavnijim ulogama", dok onu "najglavniju" ovaj put tumači Jesse Plemons. Treba reći i to da je Lanthimosov kolega koscenarista na ovom "projektu" - Efthymis Filippou - čovek s kojim je realizovao i The Killing of a Sacred DeerThe Lobster (moj omiljeni), AlpeisKynodontas. Dakle, otprilike, treba da znate šta vas čeka - nešto nesvakidašnje, provokativno, gotovo nadrealno i ne za svačiji merak...

Zapravo, Kinds of Kindness jeste omnibus, sastavljen od tri zasebne priče, ničim povezane. Osim glumcima u glavnim ulogama. I misterioznim naslovima priča. U prvoj "The Death of R.M.F." Plemons je izvesni Robert Fletcher, poslovni čovek koji je potpuno "u vlasništvu" svog gazde Raymonda (Dafoe), koji mu određuje čak i kada treba da ima seks sa svojom ženom. Robert živi u kući koju mu je odabrao Raymond, koji ima i ključ za nju, a povremeno ga obraduje i zaista retkim antikvarnim stvarima koje mu pokloni (razbijeni teniski reket Džoa Mekinroa, kaciga Airtona Sene...). Robert bespogovorno sluša svog gazdu u svemu, sve dok mu ovaj ne zatraži da izazove i automobilsku nesreću u kojem je meta slučajni protagonista (ili, ipak nije?). Kada ovaj odbije da to učini po drugi put (pošto prvi nije bio dovoljno "učinkovit"), život Robertov se potpuno menja, a Raymond počinje da uzima sve što je u njega doneo... 

Druga priča ima naziv "R.M.F. is Flying" i u njoj je Plemons izvesni policajac Danijel, koji tuguje za suprugom (Emma Stone), nestalom na jedrenju. Kada se ona, posle izvesnog vremena, pojavi na njegovim vratima, Danijel počinje da sumnja da to više nije ista žena (u ovoj priči postoji i legendarna sekvenca kada... pa izvinite što moram da spojlerišem, ali ko ne želi da zna, neka ne čita do kraja zagrade... dakle kada tužni Danijel, ophrvan sećanjima na svoju nestalu ženu, priređuje večeru za svog kolegu policajca i njegovu ženu i nagovara ih da zajedno pogledaju video-snimak kada su svi četvoro proveli neke zajedničke trenutke u prošlosti, a ispostavi se da je u pitanju - seks u četvorku!).

Konačno, treća priča "R.M.F. Eats a Sandwich" pomalo gura fokus s Plemonsa, i ovaj put nam nudi Emu Stoun u glavnoj ulozi, žene koja napušta svoju porodicu da bi se priključila kultu koji vodi misteriozni Omi (Dafoe), gde ima zadatak da sa svojim novim partnerom Endrjuom (Plemons) luta američkim gradićima ne bi li pronašla žensku osobu koja ima moć da vrati mrtve u život. Međutim, izazovi "grešnog života" pokazaće se kao nepremostiva prepreka...

Konačna presuda: Ove tri prilično "sumanute" priče čine "celinu" koja je namenjena gotovo isključivo najljućim pobornicima Lanthimosovog stvaralaštva. Čini mi se da su sve tri priče dovoljno "intelektualno superiorne" da su mogle da budu i zasebni filmovi, i to i jeste najveća manjkavost Kinds of Kindness. Nije baš jasno zašto se reditelj odlučiona omnibus-triptih (osim namere da još jednom "kvazi-šokira"). Čini mi se da je uz ovakvu strukturu pomalo izgubio "fokus", pa se za gledanje Kinds of Kindness treba posebno psihološki spremiti. Ipak, oni koji se odluče na ovu "golgotu" mogu da dožive "prosvetljenje". Ma šta to da značilo...

...konačno, postoje oni koji vole filmove ovog čudnog Grka. I oni koji ne.

(I da, odgledajte blesavi ples Eme Stoun na odjavnoj špici. Obavezno!).

  • Komentari (32)

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!

  • puppet_master
    eXtreme member
    08.07.2024. 22:06
    Skontao sam ionako, nešto kasnije doduše, da svakako ne pričamo o istim vremenima i okruženjima, žao mi je što je bilo tako, nije bilo mnogo bolje osamdesetih kada sam ja bio u školi, ma ako ćemo pravo, umeđuvremenu je postalo nemerljivo gore, prosto je meni pa nezamislivo da neko pokuša da mi se ruga ako nešto volim da slušam, gledam, čitam. Deo jeste ljudske prirode svuda, te potrebe da se pripada grupi, plemenu, taboru (kako ko već to zove, vidi) ali dokle to ide je prilično naopako iz moje perspektive, ovde je vremenom ionako postalo sve još i grđe, ne u onom smislu "aaa, najgori smo, vidi kako je nekim tamo onima silno drugačije" nego se upadljivo preteruje sa tim glupostima a vrišti na ljude koliko je besmisleno, veštački, nametnuto, niđe veze sa ljudskim vrednostima, iz svega se uporno izvlači neka sačuvajbože pouka nepostojeća, ni na jednoj grešci se ne uči išta, gluposti se ne tek ponavljaju, nego rastu, jesus fucking christ LOLLOL A šta ja zaboga miloga mogu imati od toga šta neko sluša, gleda, čita, kako me to razdvaja, čini boljim, gorim, dostojnim, nedostojnim, sve nas ubija isti otrov, bole nas iste tuge, raduju životne stvari, koliko god varirale, sve su deo ljudskog iskustva, međusobno bi trebalo biti bez suštinske važnosti. U univerzumu u kojem sam ja pa živeo, vazda su mahom slabići birali okruženje identično sebi, lagodnu poziciju, klimanje glavom, što se ovde po forumu kaže "slaganje", potpuno iste interese, meni je to horor na kub, čini me slabim, nerealnim, lišenim toliko različitih iskustava, isključivim, nakucava nepotrebno predrasude, i tako veštačke. Ubeđen sam, pa neka se i varao, iskustva mi bome ne govore da grešim, no imam ja da se vozim još ihahaj do kraja, da je nemerljivo bolje okružiti se upravo različitostima, iskusiti koještarije, izaći iz lagodnih pozicija, prići, prošetati u svačijim cipelama malo, sa iskustvom dolazi empatija, razumevanje, mnogo više lepota negoli razočarenja, kojih je ionako svukuda dovoljno sa našom pasminom. LOL
  • ar8c
    eXtreme member
    08.07.2024. 21:52
    Puppet, ja samo otvoreno i iskreno pričam u kakvim okolnostima sam ja odrastao i kakva je bila situacija u mom mestu, mojim školama, rekao bih i urbanijim sredinama cele države. Kapiram da među ljudima postoje razlike i sa tim nemam problem, možda drugi imaju nešto drugačije uspomene, ali cenim da će ljudi godišta Payuttija i mene uglavnom navoditi slična iskustva. Tako je bilo, slušalo se šta se slušalo, a čak i ljubitelji domaćeg popularnijeg zvuka (iz cele stare velike države) pronalazili su neke Crvene Jabuke i slične stvari koje nisu bile folk! Ismevanje sam spomenuo ne zato što sam to ja radio, već je prosto bila takva atmosfera da bi to sigurno neko uradio i prosto nisam ni čuo da je neko mlad glasno izgovorio kako voli narodnjake!

    Apropo moje metafore sa Zvezda-Partizan, nadovezujem se na nešto što je nekada bilo nezamislivo, a sada nailazim sve češće. Tipa, "ja mogu da slušam sve, pre podne padam u nesvest uz metal, a uveče odem u kafanu pa me pogodi u živac najžešći narodnjak"? Ma gde to može ljudi? To tako ne ide i samo govori da takva osoba zapravo ne voli nešto iz srca, već guta sve što se ponudi i što je u datom momentu popularno. Zapravo meni jednako kao kad bih rekao da pre podne navijam za Zvezdu, a onda uveče odem u kafanu, našljokam se i onda ću da navijam za Partizan!?? Ne znam, možda danas tako nešto i može, ali za mene je to nezamislivo ako ide iz srca.

    Ne vidim problem ni što se ljudi dele po određenim ukusima i interesovanjima. Opet, u "naše vreme" nije bilo mržnje kao sada. Nisu se vadili noževi i boli ako si deo druge navijačke grupe, ako si iz drugog muzičkog tabora. Bilo je prozivki, ali se družio zvezdaš sa partizanovcem, metalac sa punkerom, rockerom, pa i šminkerom koji su kao bili na skroz drugom polu od prvonevedenih. Čovek sebi bira društvo, a valjda to čini tako da se okruži ljudima sa sličnim interesovanjima? Mislim na najbliže prijatelje. Upravo zato što imam prijatelje sa sličnim ukusom i interesovanjima i nisam u opasnosti da me neko pozove na narodnjački koncert ili tradicionalnu svadbu. Nema tu nepoštovanja, gledanja sa visine, kompleksa ili čega već. Valjda ljudi treba da su okruženi drugima sa kojima im je prijatno i sa kojima imaju o čemu da pričaju? Opet i ovo je samo moje mišljenje i način na koji funkcionišem već evo debelo u šestoj deceniji života. Nemam nikakav problem ako drugi ljudi imaju drugačije formule. Opet, svakom svoje i najvažnije da su svi srećni, kao i da ne ugrožavaju druge.

    [QUOTE=payutti] By the way, ja nisam birao društvo po tome ko šta voli ili ne voli, jednostavno u moje vreme niko nije slušao narodnjake, bar u Beogradu. [/QUOTE]
    Živa istina. Tako i van Beograda. Ja možda i jesam bio više okružen ljudima sa kojima me je povezala muzika (jako, jako bitan segment mog života do dana današnjeg), ali to svakako nije bio jedini uslov i jedini krug prijatelja. Ma prosto, bila neka zdravija vremena iako sam tada mislio da su katastrofalna i da se treba protiv toga boriti svim silamana krilima revolucije. Kakav danak neiskustvu
  • puppet_master
    eXtreme member
    08.07.2024. 21:27
    Isto, i ja i moji su iz Beograda, zapravo nažalost i nemam igde ikoga van BG-a (neki teča mi živi u Zemunu LOLLOLLOL)dobro to, druga smo generacija potpuno, razumem, moji su bili rođeni manje-više sredinom 1950ih, biće samo da se prosto nisi kretao u tom društvu, mada kažem da je to potpuno svejedno, da ne zalutamo pričom jer zbilja nije poenta bila u tome ko šta zapravo sluša. Sa svakim se može pričati i glupirati i družiti i deliti iskustva i milion i jedna stvar, potpuno nevezano za to ko čemu teži, nismo poslovni parneri, ne vodimo se nekakvim zajedničkim interesima kada se vežemo za nekoga. To sve sa mjuzom, filmovima, književnošću, ma čemu na toj strani zapravo i nema odveć veze. 
    Tja, ubeđen sam da bih mogao biti (daleko bilo btw) na interpolovoj listi a da sam u ludoj, strastvenoj, divljoj, detinjoj ljubavi sa kakvom pandurkom. LOLLOLLOL Oprostili bi sve jedno drugome zbog šarma, osmeha, uma ili šta ja znam već čega ličnog. Dobro de, blesavim se, no suštinski među ljudima zapravo nije daleko od istine. LOLLOL
;

{{message}}

{{item.title}}