The Contractor - Umiranje od naive

Na ovdašnja velika platna stigao je The Contractor, ali bolje da nije...

U principu, ovo je još jedan tipična američka niskobudžetna akcija, ne baš ili gotovo nimalo maštovita, pretpostavljam sklopljena tako da predstavlja odu dobroćudnosti nabildovanih američkih rendžera (foka, marinaca i ostalih), koji neće prezati da se po cenu svojih penzija uhvate u koštac sa svim mogućim i nemogućim nevaljalcima, kako širom sveta, tako i unutar samih sebe...

Ovoga puta u središtu pženje jeste Chris Pine (Captain James T. Kirk iz serijala Star Trek), otpušten iz (moćnih) rendžera američke vojske, zbog toga što je svoje ranjeno koleno lečio nedozvoljenim supstancama. U potrazi za novim poslom, obraća se svom bivšem sadrugu, čiji je život spasio u jednoj vojnoj akciji, a ovaj ga povezuje s "ekipom" za koju trenutno "honorariše". I tu je jedino bitno što saznajemo u filmu - dnevnica za "poslove obezbeđenje" u "privatnim firmama" iznosi 500 dolara. Međutim naš junak pristaje da radi za 350 dolara dnevno kod "preporučenog poslodavca". J*beš razliku od 150 dolara, kad ne znaš kod koga radiš...

Međutim, ispostavlja se da ni taj "preporučeni poslodavac" (ostaje nam nepoznato ko je on i za kog uopšte radi agencija koju vodi), nije baš bez nečastivih namera, pa se tako komplikuje već prvi Pineov zadatak, kad je poslat u Berlin da sa ekipom ukrade dokumentaciju iz jednog naučnog instituta u kom naučnik-Sirijac razvija vakcinu za novu vrstu gripa...

Počinje lov... ali da ne otkrivam dalje...

Sve u svemu, da "izvedba" nije toliko naivna i neuverljiva, The Contractor je mogao da bude možda i prosečan špijunsko-akcijski filmić. Ovako, kako je švedski reditelj Tarik Saleh zamislio da cela stvar funkcioniše, jednostavno, toliko je nesuvislo, da se postavlja pitanje kako je moguće da je sebi dozvolio ovakav film nakon prethodnog The Nile Hilton Incident, za koji je dobio nekoliko važnih nagrada na svetskim festivalima. Možda odgovor treba tražiti u "preseljenju" u Holivud i "nesrazmeri senzibiliteta potrebnog da se tamo uspe"?

Gotovo sve u The Contractor deluje jevtino - od "udubljivanja" u ulogu koju je ponudio Chris Pine, do opravdanosti postojanja i postupaka skoro svih ostalih "sporednih" likova, preko "smešnih" dijaloga, pa do "jevtinoće" kojom su snimljene akcione i "pucaške" scene. Nakon odgledanog, ima se utisak da je film, pogotovo u drugom delu, sniman za dva-tri prepodneva, kad su ulice još puste, te nema ni saobraćajne gužve i slučajnih prolaznika, koji bi mogli da ometu ovu "dečju igrariju". Ako svemu tome dodate i "poruku" filma, valjda pokušaj da se progovori nešto o sumornoj sudbini američkih ratnih veterana, koji su nakon otpuštanja iz vojske prinuđeni da se potucaju "od nemila do nedraga" u potrazi za kakvim-takvim poslom, kao i sam kraj, onda tek dobijete "zavrzlamu" koja nema opravdanje za svoje postojanje. Čak i za standarde akcionih holivudskih jednokratnih filmova, ovo je previše. Saleh kao da je pazio da previše "ne zagrize", a sklepao je finalni proizvod koji samo izaziva osećaj "ispraznosti". To ne može da popravi čak ni Kiefer Sutherland u ulozi "preporučenog poslodavca", koji je snimio svoju prvu filmsku ulogu još od 2017. godine i remakea Flatliners.

"Nisam znao da ćemo ubijati i američke momke", parafraziram po sećanju jednu "udarnu" rečenicu.

"Oduvek sam hteo da umrem u vojničkim čizmama", parafraziram drugu...

... Suviše za moj stomak... Rambo je odavno izmišljen...