Post Mortem - Nitko ne umire u Skarnesu

Nedavno sam pisao osvrt na još jednu norvešku seriju. Izvrsni crnjak Utmark. E, pa kome se svidio otkačeni Utmark, nema razloga da ne pogleda Post Mortem: No One Dies in Skarnes. Izgleda da Norvežani imaju sklonost neuobičajenim tv sadržajima. Kao i u Utmark, i u Post Mortem: No One Dies in Skarnes imamo cijelu galeriju čudnih, simpatičnih stanovnika norveškog sjevera. Osim što u Post Mortem: No One Dies in Skarnes imamo i taj neobični dodatak - misterij. Post Mortem: No One Dies in Skarnes koketira s horrorom i misterijem. Opet imamo malu izoliranu zajednicu, selo Skarnes na jugu Norveške, gdje svatko pozna svakoga. Gdje postoje dva policijska službenika, jedna banka, jedna pošta i gdje gotovo nitko ne umire. No i to će se promijeniti, jer već uvodna scena, a i cijela prva epizoda daju naslutiti, da serija ima neke veze s nadnaravnim događanjima. Ovoga puta moram stvarno biti pažljiv, da prilikom pisanja ne odam nešto što ne bih smio. Dakle tko ne podnosi spojlere, bolje da preskoči osvrt, jer je nemoguće napisati bilo što, da mi se ne omakne neki majušni spojlerčić. Naime već prva četvrtina prve epizode daje naslutiti da serija koketira s horrorom, no pitanje je samo o čemu se tu radi?

Na rubu polja, pored šume, dvoje policajaca vrši uviđaj potencijalnog umorstva. Pronađena je mrtva mlada žena, Live Hallangen - Kathrine Thorborg Johansen, kćer lokalnog pogrebnika Arvida Hallangena – Torje Stromdahl. Međutim na obdukciji , već prilikom Y reza na torzu, Live naglo oživi! I ne samo da oživi, već sve pretrage pokažu da je ona sasvim u redu. Jedini gradski liječnik dr. Sverre - Oystein Roger, uvjerava policijsku zapovjednicu Judith- Kim Fairchild, da Live bez problema može otići kući iz bolnice, jer su joj nalazi savršeni. To bude drago drugom gradskom policajcu Reinertu - Andre Sorum, koji je godinama zaljubljen u Live. A i brat od Live, neobični zbunjeni Odd, koji Live obožava, sretan je da ne mora voditi pogreb vlastite sestre. Naime selendra Skarnes, u kojoj gotovo nitko ne umire, ima jedno pogrebno poduzeće, koje jedva životari, jer se na sjeveru dugo živi. To se ubrzo bude promijenilo, jer se dogodi ubojstvo, zatim u domu za starije i nemoćne umire gospođa Gundersen. Reinert i Judith počinju njuškati, jer zna se da u Skarnesu nitko ne umire...

Kao i na početku osvrta spomenuti Utmark, Post Mortem: No One Dies in Skarnes je jako dobro napravljen mix žanrova. Ovoga puta to nije thriller, nego neobičan spoj crnohumorne komedije s elementima horrora. Da odmah ne bi poskočili ljubitelji horrora, ovdje je riječ o načelnom horroru. Znači imate jednu osnovnu potku podžanra, koji je ovdje toliko umekšan, da stvarno nema veze s pokušajem plašenja i strašenja što je uobičajeno za horrore. Svaka krvava scena, a ima ih, u službi je priče, a ne plašenja gledatelja. Tako da je serija (šest epizoda) u stvari ponajprije crnjak, neke norveške linije, primjetne već u Post Mortem: No One Dies in Skarnes. Mala lokalna zajednica prepuna smiješnih, čudnih karaktera i neobičnih događaja.

Casting je fenomenalan, prepun bisera. Meni osobno je Odd - Elias Holmen Sorensen, otkačeni pogrebnik, naprosto genijalan. Cijela ekipa je fenomenalna. Judith - Kim Fairchild je malo teško za povjerovati, šef policije, koja bi izgledom mogla biti šef policije u Johannesburgu. U stvari nema lika u seriji koji nije zanimljiv na svoj način. Cijelim tim uštimanim orkestrom dirigira iskusni režiser Harald Zwart - Den 12. mann, Agent Cody Banks, Død snø, The Karate Kid. Režija je kao i casting, bez greške, a kamera je superiorna. Serija je produkcijski gornja klasa što Netflix može ponuditi. Mogu slobodno reći da je serija miljama daleko od američke slične produkcije. Amerikanci imaju braću Coen, pa dugo iza njih nikoga. Norvežani imaju Utmark i Post Mortem: No One Dies in Skarnes u istoj godini na Netflixu! 

Moj osobni izbor su crne komedije. To ne znači da se takve serije i filmovi dobri za ljubitelje klasične komedije. U Post Mortem: No One Dies in Skarnes je posve drugačija vrsta humora od onoga što se uobičajeno smatra komedijom. Tako da ako preporučim seriju ljubiteljima crne komedije, istovremeno znači da se nećete pokidati od smijeha. No suptilnog humora ima, samo treba biti ljubitelj pomaknutih situacija i dijaloga. Što se tiče horror elementa, kao što sam rekao, ni tu nisu stvari žanrovski bistre. Ima krvavih scena poprilično, no one su u službi neobične priče, a ne zastrašivanja. Da se ne ponavljam: serija nije za svakoga. Tko voli čiste žanrovske uratke, neće mu se svidjeti. Tako da bi ovo ipak bila serija za nešto zahtjevniju publiku. Meni se svidjela, ne bi imao ništa protiv druge sezone, ako je bude. Tko misli da ima otprilike sličan ukus kao ja, slobodno neka pogleda Post Mortem: No One Dies in Skarnes, sigurno ne bude razočaran.