
Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Naslov:
Pisma mrtvog čovekaGodina:
1986Žanr:
drama, naučna fantastikaTrajanje:
87 minRežija:
Konstantin LopushanskiyScenario:
Konstantin Lopushanskiy, Vyacheslav Rybakov, Boris StrugatskiyOpis:
Кao rezultat neplanirane eksplozije u američkoj vojnoj bazi, nestaje veći deo čovečanstva. Preživeli su osuđeni na sporu smrt. Među njima i deca. U isto vreme, pokušavajući da sakrije uzrok eksplozije, vlast je koristi kao izgovor za početak Trećeg svetskog rata.
- Pogledajte slične sadržaje
- Komentari filma/serije (1)

Malevil (1981)
drama, naučna fantastika
Skupina ljudi nehotice preživi apokaliptičan događaj, a kad izađe u pepelom prekriven krajolik, suoči se s nasilnim, izoliranim novim životom.

The Atomic Cafe (1982)
dokumentarni
A compilation of 1960's films about what to do in case of a Nuclear attack and the effects of radiation, also footage of troop tests of the exposure to an atomic bomb.

Rol (2013)
drama, istorijski
Mladi talentovani ruski glumac Jevlahov, koji je pred revolucijom pobegao u Finsku, priseća se jedne lične drame koja se odigrala 1919. godine. Na stanici Ritva, crveni uspevaju da zarobe veću grupu...

O-bi, O-ba - Koniec cywilizacji (1985)
drama, misterija, naučna fantastika
Set in an underground dungeon inhabited by bundled, ragged human beings, after the nuclear holocaust. The story follows the wanderings of a hero through the situations of survival. People wait for...

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
04.07.2017. 12:06
Fina, melanholična, jeziva i proganjajuća vizija sveta i ljudi urusšnog duha i nade, iza koje ostaje jedan od mračnijih postapokalipticnih filmova osamdesetih iz doba hladnog rata kada su velike sile bile uplašene svojim moćima i konfliktom koji je visio u vazduhu. Lepo (ako je "lepo" odgovarajuća reč ovde) je videti rusku stranu te paranoje i razmišljanja, dok je Lopushanski očito bio jedan od najboljih za dotične priče. Savršeno se služio bojama/nedostatkom istih, te krupnim kadrovima izbezumljenih ljudi, uz pomoć jezive muzičke podloge i uz podjednako interesantan fokus na (neka i bezimenim) likovima. Nada, koja nam se možda nudi, se može tumačiti na više načina, što mi se takodje dopalo. Ja je video nisam, no može biti da je upravo ta borba, neka i mimo sveta, okolnosti, šansi, ono najvrednije u nama.