
Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Naslov:
Pisma mrtvog čovekaGodina:
1986Žanr:
drama, naučna fantastikaTrajanje:
87 minRežija:
Konstantin LopushanskiyScenario:
Konstantin Lopushanskiy, Vyacheslav Rybakov, Boris StrugatskiyOpis:
Кao rezultat neplanirane eksplozije u američkoj vojnoj bazi, nestaje veći deo čovečanstva. Preživeli su osuđeni na sporu smrt. Među njima i deca. U isto vreme, pokušavajući da sakrije uzrok eksplozije, vlast je koristi kao izgovor za početak Trećeg svetskog rata.
- Pogledajte slične sadržaje
- Komentari filma/serije (1)

Na srebrnym globie (1988)
drama, fantazija, naučna fantastika, avantura
Tim astronauta slijeće na nastanjivi planet i ondje osniva zajednicu. Mnogo godina kasnije jednog astronauta šalju na taj planet na kojemu postaje mesija... Film je adaptacija romana Jerzya Żuławskog.

Russkaya simfoniya (1994)
drama, fantazija
Priča o Strašnom Sudu koji je upravo stigao u savremenu Rusiju. Tokom nadolazećeg potopa, glavni junak pokušava da učini dobro delo pre apokalipse, ali svi njegovi vapaji da se pomogne deci u domu za...

Gadkie lebedi (2006)
drama, misterija, naučna fantastika
Negde u Rusiji, u gradu koji se ne može naći na karti, nalazi se internat za nadarenu decu. U tom internatu nastavu drže ljudi sa maskama na licu, koje lokalno stanovništvo naziva „ljigavci“. Da li...

Posrednik (1990)
akcija, naučna fantastika
U šumi, nedaleko od malenog provinijskog gradića, pojavljuje se crna sfera vanzemaljskog porekla. Sfera je sposobna da u čoveka unese vanzemaljski razum, a da se pri tome čovečiji govor i ponašanje...

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
04.07.2017. 12:06
Fina, melanholična, jeziva i proganjajuća vizija sveta i ljudi urusšnog duha i nade, iza koje ostaje jedan od mračnijih postapokalipticnih filmova osamdesetih iz doba hladnog rata kada su velike sile bile uplašene svojim moćima i konfliktom koji je visio u vazduhu. Lepo (ako je "lepo" odgovarajuća reč ovde) je videti rusku stranu te paranoje i razmišljanja, dok je Lopushanski očito bio jedan od najboljih za dotične priče. Savršeno se služio bojama/nedostatkom istih, te krupnim kadrovima izbezumljenih ljudi, uz pomoć jezive muzičke podloge i uz podjednako interesantan fokus na (neka i bezimenim) likovima. Nada, koja nam se možda nudi, se može tumačiti na više načina, što mi se takodje dopalo. Ja je video nisam, no može biti da je upravo ta borba, neka i mimo sveta, okolnosti, šansi, ono najvrednije u nama.