Bound

Bound, prevedeno kao skok, okej, meni više odgovara ''vezati se'', ali hukers.

LM, početak mlak, dosadan, dok se nije potegla priča o novcu, ondak postaje interesantnije, kraj zbrzan, zagonetan, kaj je Violeta ispričala Mikiju i kako su se rešili boje i krvi, to nikada saznati nećemo.

Đina standardna, mada me nije oduševila, Violeta Tili odlična, ali ista ekspresija lica, tako da joj je ovo verovatno najbolja uloga.

Džokiju je mastwotch, meni takođe, ako u tom trenutku nemam šta bolje da gledam, ili ako je na tv prenos sednice skupštine ili besomučni govori i obraćanja pojedinih piplova.

Inače, ne bih ga gledao twice.

Ne vjerujem sam sebi kako sam na ovo zaboravio, sreća pa me ljudi podsjetiše da postoji u nekoj temi o nekakvom nadolazećem lezbotrileru kojem sam sinopsis smrdi na bezveznu navlakušu.

Jennifer Tilly je femme fatale i apsolutno uvjerljiva u ulozi zavodnice koja zna što želi i koga želi.

Oko nje se vrte, odnosno ona oko prsta vrti, razne mafijoze i naravno njen ljubavni interes.

Nije prvi film u kojem je gledam, ali dao bih se zakleti da joj je ovo najjača izvedba u karijeri.

S obzirom na cilj priče, a to je svojevrsni odlazak u penziju, čudi me zapravo da su se Wachowski odlučili smanjiti noir doživljaj i radije krimić ispreplesti s trilerom gdje se planovi izjalove pa ih treba prilagoditi, međutim na kraju ova kombinacija izvrsno funkcionira.
Barem meni, javna je tajna da kad su u pitanju filmovi, triler mi je ispred svih ostalih žanrova.

Iako nije ni blizu trilerskom masterpisu Handmaiden, očito je da ovaj film to nije niti pokušao biti, samo je htio ispričati jednu nesvakidašnju priču i napravio je to bez greške.

Bilo je to vrijeme kad scenarije u holivudu nije pisao četGPT i kad u filmskim dijalozima nije bilo imbecilizama "ja sam tvoj otac".

Ne griješite dušu kao ja, ako ga još niste pogledali trk po nj.

Mastwoč.