Another Round - Malo filmske čarolije provjerenog tandema Mikkelsen-Vinterberg

Odlični danski glumac Mads Mikkelsen je 2012. godine dobio nagradu Best Actor Award u Cannesu za ulogu u filmu Jagten (The Hunt), a film je režirao je Thomas Vinterberg. Film je premijeru imao na Toronto Film Festivalu, a 2013. godine bio je danski kandidat za Oscara. Osam godina kasnije Thomas Vinterberg režira film Druk (Another Round), s Mikkelsenom u glavnoj ulozi. Film se otvara 12. rujna 2020. godine opet na Toronto Film festivalu. Isto tako je danski kandidat na 93. dodjeli Oscara. Točno tri mjeseca poslije, 12. prosinca 2020, Druk je osvojio tri glavne nagrade na European Film Awards. Najbolja režija - Vinterberg, najbolji scenarij, te najbolji glumac - Mads Mikkelsen. Pa zar filmu treba veća preporuka od ove?

Ako je za vjerovati norveškom psihijatru i piscu Finnu Skarderudu, ljudi su rođeni s manjkom od 0,5 promila alkohola u krvi. Vjerujem da bi spomenutu teoriju, mnogi domaći ljubitelji kapljice zdušno podržali, ako bi znali za nju. Isto vrijedi za četvero dobrih prijatelja, srednjoškolskih nastavnika u Copenhagenu, Martina. Nikolaja, Tommya i Petera. Na proslavi rođendana Nikolaja - Magnus Milland, društvance jedva uspije nagovoriti Martina - Mads Mikkelsen, da se opusti i popije koju čašicu nakon dobre večere u skupom restoranu. Upravo Nikolaj inicira društveni eksperiment koji bi trebao potvrditi misao norveškog vizionara Skarderuda. Četvorica profesora kreću u alkoholnu avanturu. Pravila su jednostavna- preko dana konstantno održavati razinu alkohola od 0.5 promila, no nema pijančevanja nakon 20 sati. Sve da bi sutradan mogli normalno funkcionirati na poslu. Na početku je sve idilično, životi im se mijenjaju na bolje. Svijet dobiva novu dimenziju, zamah i kolorit. Nakon što shvate da su opušteniji, zanimljiviji, pa i prihvaćeniji, naročito od srednjoškolaca koji i sami praše po alkoholu na dnevnoj bazi, društvance odluči povećati dozu. To se pokaže kao malo veći problem za društvo i obitelj, gutljaj koji im ubrzo zapne u grlu. Nakon lude noćne terevenke, Martin se budi na pločniku ispred kuće. Razbijene glave, osramoćen pred sinovima i susjedima, nakon svađe sa suprugom Anikom, Martin napušta obitelj. Nikolaj koji ima malu djecu i bebača probudi se upišan u krevetu, nesposoban da kontrolira vlastite tjelesne funkcije. Suočeni s problemima na poslu, društvo prekida eksperiment. No nakon par mjeseci, jasno je da je usamljeni profesor tjelesnog Tommy – Thomas Bo Larsen, postao ovisnik o alkoholu...

Nije ovo prvi film o krizi srednjih godina, niti o problemu ovisnosti. No posebnost ovoga sjajnoga filma je što ni u jednom trenutku Vinterberg ne sudi, niti moralizira. Prepušta gledaocu da se nosi s vlastitim stavovima, te shodno svom pogledu na život prihvati ili ne prihvati alkohol kao jedan od načina bijega od ispraznosti života sredovječnih ljudi. Pažnja je usmjerena ka višem srednjem staležu, obrazovanim ljudima. Profesori se opijaju uz klavirske koncerte, piju se visoko-oktanski kokteli koji su za naše domaće rakijaše Terra Incognito. Nasilja gotovo da i nema, tako je ova gorkasta komedija sasvim drugačiji pogled na problem alkoholizma od većine srednje- strujaških angažiranih filmova.

Meni osobno Druk bez razmišljanja ulijeće u Top 5 filmova o ovisnosti. Uz recimo The Lost Weekend - Billy Wildera, Barfly - s Mickey Rourkeom, Leaving Las Vegas (Nicholas Cage i Elizabeth Shue). Inače Druk ima neke pozadinske zanimljivosti. Film je nastao po ideji Ide Vinterberg, kćerke Thomasa Vinterberga. Ida Vinterberg je u filmu trebala glumiti Martinovu kćer, no desila se tragedija četiri dana prije početka snimanja. Ida je poginula u saobraćajki, pa se i sam koncept filma promijenio. Iz ode alkoholu bez kojega bi povijest svijeta bila sasvim drugačija (sjajna Martinova prezentacija Churchilla, Hemingwaya i Hitlera pred razredom), film je skrenuo u gorkastu komediju. Što je po meni i bolje od hvalospjeva opijanju. Ovako svatko može sam za sebe odlučiti je li živjeti pod stalnim opuštajućim učinkom 0.5 promila baš pravi put ka sreći.

Još jedna zanimljivost: Vinterberg i ekipica s filma su se sami upustili u svojevrsni eksperiment. Opijali su se preko granice izdržljivosti, sve da bi vidjeli učinak koji postiže osramoćenost krajnjega pijanstva na etiku čovjeka. Nije zabilježeno tko se kako osramotio, no jedno je sigurno, s filmom se sigurno nisu osramotili. Film Druk i završna pjesmica What a Life, Scarlet Pleasure, dugo će se motati po glavi svakoga tko se odluči pogledati jedan od najboljih europskih filmova snimljenih prošle godine.