Fast Color - Sasvim drugačiji superheroji

Navikli smo u zadnjih desetak godina na gomiletine napuhanih i nametljivo promoviranih blockbustera o superherojima. Gomilama superheroja, novim superherojima. Oni stari poput npr. Srebrnog letača, ili Daredevila novoj generaciji ne znače previše. No sada se pojavio mali filmić o neobičnoj obitelji superheroja. Film je koliko drama toliko i femine sf, mada bi možda ovo moglo zvučati nekom disonantno.

Čak tri generacije crnih žena ima supermoći koje su praktički neograničene. Bo (Loarrine Toussaint) je baka servis maloj Lila (Saniyya Sidney). Njena majka Ruth (Gugu Mbatha-Raw), skita se po sjeveru SAD-a jer je proganjaju Vladine tajne službe a i njeni vlastiti demoni, ovisnost o alkoholu i  slično. Kada više nema mjesta gdje da se sakrije, vraća se kući majci Bo i kćeri Lila. Nakon dugo vremena sve tri generacije se sreću u rodnoj kući koja je kroz desetljeća služila kao izolirano mjesto za ove žene obdarene sa supermoćima. No njihov skroviti život kratko traje, nanjušili su ih Vladini psi tragači...

Postav scenografije, kiša koja nije pala već osam godina, daje naslutiti post-apokaliptički thriller. Žene s nesumnjivim moćima koje se mogu i ne mogu kontrolirati, pak obećavaju žestoku akciju sa superherojskim obračunom s mračnim Vladinim službama. No ni jedno ni drugo, nije ni blizu točno. Ovaj film je poprilično spora drama o svijetu u kojem različitost izaziva agresivni odgovor. Svijet je to u kojemu živimo sada i živjeli smo oduvijek. Svaka se različitost plaća slobodom, tako da se moraš sakriti u mišju rupu ako si različit.

Gugu Mbatha-Raw, prelijepa crnoputa Engleskinja briljira u ulozi progonjene Ruth. Jednako su dobre njene partnerice, Loarrine Toussaint kao Bo, te Saniyya Sidney kao mala Lila. David Strathaim je šerif Ellis koji srcem i dušom pripada Bo, no zbog njene različitosti i on je prisiljen živjeti odvojen od nje, svoje srži, sve zbog pritiska okoline. On je tragična figura, sporedna žrtva, sustava koji ne trpi različitost.

Prva osoba koju bi naveo u osvrtu na film a da nije član glumačke postave je snimatelj Michael Filmognari, iskusni Amerikanac koji da je snimio samo The Haunting of Hill House bio bi fenomenalan. A bolje je ne početi nabrajati što je i gdje je sve radio na kameri. Film je režirala Julia Hart, spisateljica scenarija, koja se eto uspješno okušala u redateljskoj fotelji, ovo joj je tek drugi film u karijeri koji je režirala. Prije Fast Color režirala je Miss Stevens.

Ono što bih ja istaknuo u ovome filmu, da ponovim još jednom: feministička utopijska drama koja koristi motiv različitosti da bi podvukla što nas čeka ako ne počnemo cijeniti ono što je drugačije od nas samih.  Ovaj film ima odličnu glumačku postavu, odličnu fotografiju, no nema skoro pa nikakve akcije. Bar ne u smislu koji bi prosječan ljubitelj sf-a mogao očekivati. Bit će hrpa razočaranih filmom, svi koji žele uzbuđenje i beskrajne besmislene borbe superheroja protiv negativaca, bit će cmizdravo neraspoloženi. U ovom filmu čak su i negativci silno bljedunjavi.

Zato oprez! Film Fast Color je uglavnom samo za one koji od filmova traže nešto drugačije. Ljubitelji akcije ako me želite poslušati, zaobiđite ovaj film i radije pogledajte još jednom „Avengerse“...

  • Komentari (5)

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!

  • adm1r
    Senior translator
    10.07.2019. 16:49
    Gledam ja sa.nedjom u kazablanci
  • Boozywoozy
    eXtreme member
    10.07.2019. 15:32
    Ja ne gledam filmove koje ti prevodis ! [učitaj ceo komentar]
  • adm1r
    Senior translator
    10.07.2019. 15:14
    Sve je u redu, robine :). Sad znas da neko cita tvoje recenzije, a ja da neko gleda filmove koje prevodim :)