Beirut - Dobar špijunski thriller u devastiranom gradu...

Režija: Brad Anderson

Politički thrilleri, točnije špijunski filmovi spadaju vjerovatno u red manje omiljenih vrsta thrillera. Tko koga, kako i zašto, nije lako sve povezati. Dvostruke igre, trostruke, kada je počelo, tko je bio od početka za koga. Tko je znao, kome je odgovaralo... Puno pitanja a sve prožeto jurnjavom i akcijom, kao i u čistim akcijskim filmovima. Adrenalinski skokovi i nasilna akcija, a najteže je razlučiti loše od dobrih, jer loši nisu uvijek loši a dobri nisu uvijek dobri. No s druge strane, špijunski thrilleri gotovo nikada nisu otrcanoga izgleda i maloga budžeta. Jednostavno- lokacija i priča to ne dopuštaju, kao ni gomila statista. Za razliku od horrora i komedija, špijunski thrilleri ne služe za „nabijanje“ iskustva, jer kao što rekoh podosta koštaju.

Beirut 1982 godine, nakon krvavoga građanskoga rata, podijeljeni je grad. Ne samo na kršćanski dio, gdje su Amerikanci ugnijezdili, već i na muslimanski dio, koji kontrolira i PLO, ali i mnogobrojne militantne frakcije i milicije fanatika. Kada jedna militantna frakcija otme CIA operativca, Cala Rylea, počinju mučni pregovori koje vodi Mason Skiles i to na izričitu želju palestinske strane. Mason je prije 10 godina u krvavom sukobu izgubio voljenu ženu, te se odao piću i životari u SAD-u. Mnoge strane imaju interese u mogućoj razmjeni za Cala. Od Amerike, pa sve do Izraelaca te naravno Palestinaca, koji žele osloboditi ultimativnoga luđaka i teroristu Abu Rajala iz pritvora....

Ekipa filma Beirut je odlična. Dvoje glavnih glumaca: Jon Hamm i Rosamund Pike, više su no dobri u svojim vodećim ulogama. Režiser Brad Anderson je iskusni zanatlija, koji je posao pekao na mnogim tv serijama. Sve je u filmu podređeno ritmu i pazi se da se na vrijeme daju odgovori na mnoga zapetljana pitanja i skrivene motive. U ovakvim filmovima gledatelji brzo gube nit, ako se previše zamrsi, te mehanički promatraju akcijske scene, pa to na kraju dovodi do blagoga razočaranja filmom. No kao što sam već rekao ovdje se vodilo računa da se na vrijeme otkrije „tko i zašto“ ima fige u džepu. A imaju ih gotovo svi. U tome i je draž dobrih špijunskih thrillera. Za one koji su slabije upućeni u zbivanja tih ratnih godina na Bliskom istoku, možda bude malih problema oko praćenja politički motiviranih poteza što Amerikanaca, što Izraelaca. No to je dio filma i to se nije moglo izbjeći. Zato je glavna nit filma ipak razumljiva za sve a zakulisne finese su šlag na tortu za one izbirljive, koji uostalom malo više znaju o povijesti sukoba na Bliskom istoku.

No neka vas to ne obeshrabri, jer film igra na više „karata“. Dobra glumačka postava, akcija i vrlo uvjerljive lokacije koje je „odglumio“ Maroko, dovoljne su da potrošite 109 minuta a da to ne zažalite na kraju filma. Moja preporuka za sve ljubitelje akcije i visokobudžetnih špijunskih thrillera. Ljubitelji nedavne povijesti Blisko-istočne krize ne bi nikako smjeli propustiti ovaj film.

Zanimljivost i gorčina: Libanon je prije rata, koji je započeo 13. travnja 1975 bio poznat kao „Švicarska Bliskog istoka“. I to zbog dvije stvari: bankarstva naravno i kozmopolitskoga života. Tu su u većinski kršćanskoj zemlji (Maroniti su kršćani) u miru i toleranciji stoljećima živjeli kršćani i muslimani... Nakon što je PLO sa teritorija Libanona na sjeveru počeo napadati Izrael, rat je promjenio sve. Hezbollah („Božja stranka“) je ulila dodatnu količinu nasilja i Beirut se iz ljepotice Levanta prometnuo u simbol ratom devastiranoga grada, koji uživa i dan-danas...

  • Komentari

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!