Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Materialists - Bezvredno

Skoro me neki film nije naljutio kao ovaj. Prosto mi je neshvaljiva pompa koju je on izazvao, prvenstveno kod američkih gledalaca, a jedini, eventualni razlog mogu da razumem kao emotivnu insuficijenciju sadašnjosti, pa je ona donekle i opravdanje za toliku halapljivost. Jer, Materialists ima auru jevtinih ljubića, mada čak i takvi proizvodi u poslednje vreme imaju neke dramaturške zakonitosti koje uprkos svojoj jednostavnoj izvedbi stoje superiorno u odnosu na ovo A-holivudsko ni o čemu. Sramota za triling Dakota Johnson, Pedro Pascal i Chris Evans...

"Ovo" se reklamira kao "rom-com"?

Pa, da li se iko osmehnu bar na milisekundu?

Dakota je moderna provodadžika, zaposlena u renomiranoj agenciji za pronalaženje "srodnih duša". Chris je njen bivši momak, koga je napustila jer nije mogla da se izbori s njegovom željom da postane ne baš odgovorni glumac (čitaj - "da ostane siromašan"). Iako je od njihovog raskida prošlo dosta, Chris Captain America i dalje živi u iznajmljenom stanu s dvojicom ortaka-cimera, bavi se kelnerisanjem i mašta o tome da konačno stane na "daske koje život znače" (i, naravno, još je siromašan). Dakota 50-Shades je u međuvremenu imala traumatično iskustvo kada je jednu njenu klijenticu skoro pa zlostavljao jedan njen klijent, što preti da naškodi njenoj karijeri. Međutim, to je univerzalni Pedro Paskal, bogatun s manirima, koji je rešen da je zavede... 

... I tu negde dolazimo do vrhunca stupidnosti - tokom zajedničkog boravka u krevetu Dakota otkriva da Pedro ima brazgotine na nogama! I neću vam reći otkud one tu, samo ću natukniti da je obrazloženje gluplje nego da su posledice borbe protiv zombija iz The Last of Us. A, naravno, Kapetan Amerika je tu da uteši...

Rediteljka Celine Song pre dve godine je očarala dobar deo kritičara romantičnim filmom Past Lives (mene baš i nije - pročitajte recenziju Past Lives - Fina dosada). S Materialists ona se trudi da nastavi taj emotivni zanos, ali, jednostavno, ovaj film svojom naivnom izvedbom uveliko kaska za Celininim prvencem, čineći da čak i estetika Fifty Shades of Grey ima više opravdanja za svoje postojanje (a to je baš teško) nego impuls koji nam nude ovi poznati glumci s holivudske A-liste! Prosto je otužno koliko nema "hemije" niti između jednog lika u  Materialists (Dakota ponavlja "prazniju" ulogu nego čak u Fifty Shades of Grey čak i dok se ljubi s nezainteresovanim Kapetanom Amerikom, a Pedro je valjda umislio da je Robert Indecent Proposal Redford, pa svojim "šmekerstvom" umesto da izaziva žmarce kod ženskog sveta verovatno više izaziva roptanje bar minimuna moždanih ćelija potrebnih da se ovaj lovac na zombije svrsta u poželjne muškarčine.).

Sve u svemu, dobro, očigledno jeste da je ovaj film pravljen za ženski svet, pa je možda malo i nelagodno da ja pišem o njemu. Ali, površnost ovog doživljaja, tako pedantno lišena bilo kakvih "provokativnijih scena" (da, govorim o seksualnosti) jeste ubitačna za sve one koji se trude da u opstalosti Holivuda pronađu bar naznake da woke-blokbasterizam nije potpuno pojeo umetnost. Znam da Celine Song nije htela da snimi Ultimo tango a Parigi, čak ni When Harry Met Sally..., ali ovo što nam je ponudila (po sistemu "Mali Perica - Jurica") nije vredno ni trunke vaše emocije...

 

 

  • Komentari (16)

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!

  • 21.08.2025. 20:39
    Reklamiran kao romantična komedija, novo filmsko ostvarenje iz radionice Celine Song ipak je nešto životvornije, te se može klasifikovati kao romantična drama. Istražuje kompleksnost izbora partnera/partnerki, kakvi su nam kriterijumi, prioriteti, očekivanja od veze. Humora ima dovoljno, no rediteljka (jasno i scenaristkinja) akcenat stavlja na samu priču, gde kroz nekoliko studiozno konstruisanih dijaloga na relaciji Lucy - John odnosno Lucy - Harry, prezentira suštinu savremenih ljubavnih veza u kojima emocije ne moraju nužno biti na prvom mestu. Materijalni faktor takođe je prisutan, a kod nekih i od presudne važnosti. Dobar kasting, fino kadriranje, kako eksterijera (New York jeste filmičan za vrsnog kamermana), tako i enterijera (fensi restoran, luksuzni stan...), uz nenametljivu muzičku podlogu, doprinose pozitivnom utisku. Meni se dopao, jer nas navodi na preispitivanje i naprosto tera da dublje razmislimo kad pravimo izbor, biramo osobu s kojom bi možda proveli zajednički život ''sve dok nas smrt ne rastavi''.
  • sljaker
    member
    14.08.2025. 13:03
    Totalna glupost
  • kljecan
    member
    11.08.2025. 17:56
    Absolutno u pravu, više je smeće za poremećaj normalnih vrijednosti.
;

{{message}}

{{item.title}}