
Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

Naslov:
Pisma mrtvog čovekaGodina:
1986Žanr:
drama, naučna fantastikaTrajanje:
87 minRežija:
Konstantin LopushanskiyScenario:
Konstantin Lopushanskiy, Vyacheslav Rybakov, Boris StrugatskiyOpis:
Кao rezultat neplanirane eksplozije u američkoj vojnoj bazi, nestaje veći deo čovečanstva. Preživeli su osuđeni na sporu smrt. Među njima i deca. U isto vreme, pokušavajući da sakrije uzrok eksplozije, vlast je koristi kao izgovor za početak Trećeg svetskog rata.
- Pogledajte slične sadržaje
- Komentari filma/serije (1)

Golem (1980)
naučna fantastika
The film is set in a terrorizing world of the future, where technology commands the movements of individuals, supervised by the doctors, carrying out a program to improve the human race. Thus...

Rapsodia satanica (1917)
drama, misterija, fantazija, horor
Rapsodia Satanica (1915) was the last film directed by Nino Oxilia and is undoubtedly one of the finest achievements of the early Italian cinema. In it, Oxilia spins a variation on the Faust myth...

Threads (1984)
drama, naučna fantastika, horor, ratni
Documentary style account of a nuclear holocaust and its effect on the working class city of Sheffield, England; and the eventual long running effects of nuclear war on civilization.

Sanatorium pod Klepsydra (1973)
drama, fantazija, horor
Priča prati mladog Židova koji posjećuje oca u tajnovitom sanatoriju u kojemu vrijeme ne teče normalno... Film je adaptacija zbirke pripovjedaka Brune Schulza "Sanatorij pod klepsidrom". Vlasti su...

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
04.07.2017. 12:06
Fina, melanholična, jeziva i proganjajuća vizija sveta i ljudi urusšnog duha i nade, iza koje ostaje jedan od mračnijih postapokalipticnih filmova osamdesetih iz doba hladnog rata kada su velike sile bile uplašene svojim moćima i konfliktom koji je visio u vazduhu. Lepo (ako je "lepo" odgovarajuća reč ovde) je videti rusku stranu te paranoje i razmišljanja, dok je Lopushanski očito bio jedan od najboljih za dotične priče. Savršeno se služio bojama/nedostatkom istih, te krupnim kadrovima izbezumljenih ljudi, uz pomoć jezive muzičke podloge i uz podjednako interesantan fokus na (neka i bezimenim) likovima. Nada, koja nam se možda nudi, se može tumačiti na više načina, što mi se takodje dopalo. Ja je video nisam, no može biti da je upravo ta borba, neka i mimo sveta, okolnosti, šansi, ono najvrednije u nama.