Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

recenzije filmova i serija
07.06.2025.
The Accountant 2 Vs The Accountant 0,5:0,5
IgaBiva
Nema puno filmova u istoriji filmske umetnosti za koje bismo mogli reći da je nastavak bolji od originala. Šta više, nastavci su, obično, puno slabiji, te kao takvi gotovo da apsolutno ne zavređuju da ih se duže spominje. Međutim, ima izuzetaka, koji su i te kako srcu dragi, a svaki filmofil će ih se rado setiti. E, ali, šta ćemo kad ima i onih nastavaka koji su "pata karte", to jest "remizirali" kao u slučaju The Accountant 2 Vs The Accountant...
Prošlo je devet godina otkako je snimljen prvi The Accountant. U međuvremenu se nekoliko puta potezala priča o snimanju nastavka akcionog blokbastera koji nam je te 2016. godine predstavio Gavin O'Connor, ali je on za sve ove godine snimio još samo košarkaško-trenerski The Way Back (meni standardno zanimljiv, šta ću - volim sport...). Legenda i kuloari kažu da, jednostavno, Ben Aflek nije nalazio vremena u svom gustom rasporedu da se posveti snimanju The Accountant 2... Sve do sad...
Ni bolje, ni gore od prvog filma. Aflek je i dalje autistični-fenomen, mafijaški-robinhudovski računovođa-plaćeni ubica (ili tako nešto...), kojem ovaj put zapada slučaj pronalaženja nestala salvadorsko-emigrantske porodice u SAD. Kao i u prvom filmu, jedan od glavnih likova jeste vladina službenica Marybeth Medina (Cynthia Addai-Robinson), a tu je i njegov brat Jon Bernthal, koji će mu pomoći da se izbori s zamršenom mrežom trgovaca ljudima i ostalim baš-baš negativcima na koje naiđe (kažem "baš-baš", jer ni sam Aflek ni filmski brat mu nisu baš "cvećke" da bi ih bez krivične odgovornosti svrstao bar u "polu-pozitivce"). A, da ne zaboravim, tu su i oni nadareni klinci s psihološkim (ili "para-psihološkim") moćima, savršeno kompjuterski opismenjeni, koji kao da su iz nekog X-Men filma, a zapravo u tajanstvenom zamku za istraživanje psiholoških poremećaja, elem, koji pomažu Benu da izađe nepovređen iz svih tih akcija i uspešno odradi još jedan posao (ko je gledao prvi film, znaće o čemu pričam).
Opet, elem, nema tu puno priče - The Accountant 2 kao i prethodni, prvi film, nudi prilično interesantnu polaznu osnovu za jedan "drugačijji" napeti akcioni film. Čak je i razrada veoma dobra, pod uslovom da kao i u prvom filmu, zanemarimo totalno rambovsko-džonvikovski rasplet, ali to valjda tako treba u napetim akcionim ostvarenjima. A, zapravo, meni je baš takav rasplet, i u prvom filmu, i u ovom sada, donekle zasmetao da ovu dosadašnju celokupnu filmsku sagu proglasim za možda i najbolje žanrovske celine kada su u pitanju akcione (sad, nakon nastavka, mogu reći nadam se) franšize! Jer, iako u u drugom delu nema Ane Kendrik, u ulozi potajne ljubavne patnje sirotog sramežljivog Bena, po pitanju muško-ženskih odnosa, te se može reći da jedna takva romansa fali za potpuni ugođaj gledanja ovog filma, bila bi greota da ne bude i trećeg dela u kome bi se detaljnije "poradilo" i na razrešenju ove Benove traume.
U svakom slučaju, za potpuno "pozitivno prepuštanje" potrebno je da se pogledaju oba dela. Zato onaj "remi" iz naslova...
- Komentari (39)
Za komentarisanje morate biti prijavljeni!
eXtreme member
17.06.2025. 14:26
Puppet, Kjovo, koliko god vaši stavovi delovali suprotstavljeno, po meni su oni zapravo slični i ja se sa obojicom potpuno slažem, izuzev samih zaključaka. Da obrazložim:Kjovo, se slažem u vezi poslednjih hllywoodskih i širih trendova, a svedok si koliko sam puta i sam navodio i kritikovao ono što svodim na pojam političke korektnosti. Suštinski, Puppet je skroz u pravu. Nakon toliko istorijskih nepravdi, fizičkog ugrožavanja, obespravljivanja i satiranja raznih manjina došlo je vreme da svest sazri i da se makar malo vrate dugovi tim zajednicama. Čak ako treba i da se sada malo manjine iživljavaju na teret većine.
Ali problem je kada se smisao toga u potpunosti devalvira, kada se vraćanje duga manjinama pretvori u obrasce i matematičke fomule koje silom moraju biti primenjene, uključujući tu i umetnost oko koje smo se ovde okupili. A da je preterano i banalizovano, apsolutno jeste što na kraju neće doneti korist ni samim manjinama, već će na nos izaći i do tada tolerantnim ljudima. Silom i bez postupnog i dugotrajnog rada na svesti ljudi i toleranciji neće se postići nikakav efekat. Rasizma će biti i dalje, homofobije jednako tako i biće samo otvoreni neki novi frontovi, dok će se mnogo toga u životima ljudi zakomplikovati (ne zaboravljam tu ni zelenu agendu). Ovo kažem kao neko ko je direktno učestvovao u borbi za prava manjina, ko ima prijatelje raznih nacionalnosti, vera, čiji je najbliži prijatelj i venčani kum pripadnik druge rase,..., odnosno neko ko je i sam najčešće na drugom kraju spektra onoga što većina voli i praktikuje. Ovo ovako sada ne valja, a govoreći striktno o filmskoj umetnosti, samo ubija izvorrnu kreativnost, šablonizuje dela i konačno dugoročno šteti svima. Ali ko mene pita za mišljenje.
Puppet, bukvalno sam 100% uz tebe kada je u pitanju stepen civilizovanosti, tolerancije, širine i zdravog razuma koje propovedaš. Neću se složiti samo sa zaključkom i to vidim dijametralno suprotno od tebe. Ti misliš da svet, odnosno civilizacija, nikada nije bolje izgledala, a ja poput Kjove smatram da nikada nije bila u gorem položaju nego danas. Da obrazložim i ovo:
Ako govorimo o mogućnostima iizbora, materijalnom bogatstvu, ličnim slobodama (makar onih koji sada nisu u nekom rattnom vihoru), tehnološkom napretku i mnogo toga drugog, onda si u pravu. Nikad nije bilo bolje. Ali ako to stavimo u perspektivu onoga što treba da usledi i što mlađe generacije treba na svojim plećima da iznesu, stvari meni izgledaju katastrofalno! Pri tome se ne plašim uopšte za sebe jer sam u dobu kad čovek već kreće da usporava, da lagano svodi račune i da više ne gleda samo svoj lični interes, već dobrobit svojih naslednika i onih koji preostaju. A oni će trpeti najveće posledice.
Već spomenuh u nekim ranijim temama da nije samo moj osećaj da je točak civilizacije krenuo u rikverc, već je to na neki način i naučno potvrđeno, kroz poražavajuće istraživanje gde je utvrđeno da su mladi po prvi put u istoriji nesposobniji i intelektualno inferiorniji od svojih roditelja, odnosno predaka. Ovo je toliko frapantan i zabrinjavajuć zaključak da nije potrebno uopšte dalje ići u analizu. Utiska sam da je svoj evolutivni vrhunac civilizacija dosegla sa generacijama i u dobu iz osamdesetih godina prošlog veka, pa negde do polovine devedesetih. Kultura (muzika, filmovi, knjige), nauka i tehnološki razvoj (računari, širenje interneta), industrija, medicina,..., bukvalno sve je bujalo od neke nove energije i kreacije, sa veoma optimističnim pogledom na budućnost onako globalno govoreći. Legendarnim filmovima se ni broja ne zna, muzika je cvetala da zbliži i poveže ljude, ali istovremeno i da oštro kritikuje rat, nejednakosti, socijalne nepravde. Internet je u perspektivi izgledao kao možda i najveći izum u istoriji civilizacije gde će svako na klik miša doći do željene informacije, naučiti nešto novo, obrazovati se, povezivati i ubrzano sazrevati i napredovati kao ljudsko biće.
Umesto svega toga šta to mi imamo danas? Možda neko ne zalazi previše u analizu ovih tema i možda prosto ne želi da vidi, ali meni je to najjači utisak i najveća noćna mora. Pri tome ne želim uopšte da se bavim određivanjem krivice zašto je sve to tako. Izvesno smo krivi mi, starije generacije, što smo mladima dali u ruke taj internet bez da su sazreli da iz njega izvuku ono korisno, što smo im dali mobilne u ruke i najjače sredstvo zatupljivanja – društvene mreže. Mladi moraju preuzeti svoj deo krivice i odgovornosti što su toliko neambiciozni, nezainteresovani, depresivni, opsednuti mrežama i po pravilu lišeni gladi za obrazovanjem, testiranjem svojih limita, konačno i želje za radom. Pobornik sam ideje da je rad stvorio čoveka i da se samo kroz rad (bilo kakav) čovek u potpunosti ostvaruje kao ljudsko biće i kao integralni deo društvene zajednice.
Danas ponajviše cveta industrija zabave, kladionice i industrija lepote. Mlade devojke su opsednute fasadom (koga briga za ono u glavi) i sve izgledaju kao klonovi, od malena se sređuju nokti, profesionalno frizure, a sve više pumpaju usta i ego doseže do neba. Ko to ne može da isprati pada u depresiju. Mladići vise po online kladionicama, najveći ideal je zaraditi lovu sada i odmah, ali bez ulaganja truda u celu priču. Uzor su oni koji su naizgled na lak način, putem interneta, aplikacija, influensom zaradili brzu i laku lovu. Niko se više ne pita ko će danas/sutra popraviti propale puteve, ko će se baviti neophodnim vodoinstalaterskim poslovima, ko će praviti kuće, mostove,..., gurati tehnološki napredak dalje!? A sve ima rok trajanja, pa tako i sadašnja infrastruktura, baš kao i oni koji su je podizali. Da ne pričam još o tome ko će u budućnosti i kako puniti penzione fondove, lečiti ljude i brinuti se o ostarelom stanovništvu. Osloniti se na to da će u budućnosti sav „prljav“ posao preuzeti AI i roboti dok ljudi samo bleje i lenčare po ceo dan, po meni je jako opasno jer je preoptimistično, a da ne govorim o tome što verujem da će AI da dokrajči svet onakav kakvog ga mi stariji poznajemo. No, ja nisam prorok, pa neka budem demantovan po tom pitanju, što bih iskreno i voleo.
Uglavnom, otud nema nekog posebnog napretka poslednjih godina na bilo kom polju. Izuzev sve kreativnijih načina kako da jedni ljudi pobiju neke druge. Svedoci smo krize u svetu filma, svedoci smo da se muzika skroz banalizovala i da ni blizu nema duha i kreativnosti kao u zlatno doba. Dovoljno je malo pogledati šta mladi slušaju ovih dana, kako na području celog Balkana, tako i šire. Gotovo isključivo neko folk poseljačenje kombinovano sa wannabe gangsta autotune rap baljezgarijama, što je vrhunac odsustva kulture i ukusa. Punk je odavno mrtav, umire metal i u širem smislu i komplet rock'n'roll (čak ni mainstream pop ne stoji baš sjajno!), a ni fantastično kreativni techno sa svim svojim derivatima neće proći ništa bolje. Svi ti pravci su ne samo zbližavali i oplemenjivali mlađe i starije, već istovremeno proizvodili bunt i uticali na politički establišment da se ne opušta previše. Danas se matori lideri širom sveta igraju ratova masovno jer ne osećaju bilo kakav bunt, niti im preti smenom neki novi talas progresivnih, edukovanih i politički pismenih mladih.
Svedoci smo totalnog urušavanja obrazovnog sistema što je najpogubnije od svga i direktno proizvodi sve opisane negativnosti. Nauka se baca u zapećak, a ponovo rastu „tradicionalne vrednosti“ oličene u desnim idejama, religiji, patrijarhalnom shvatanju društva, nacionalizmu, hermetičnosti, konačno ponegde i svođenje žena na inkubator za rađanje i brigu o stomaku glave porodice. Gde nema obrazovanja i kulture, tu jača tradicija. Siguran sam da će me mnogi kritikovati zbog ovih reči, ali čvrsto sam takvog stanovišta. Gde je čvrsta tradicionalna ruka, tu daleko manje leti mašta i obitava lična sloboda. Nekada su se države i stanovnici utrkivali u osvajanju novih naučnih dostignuća svemira, a danas se osporava i činjenica da je Zemlja okrugla, istog onog zbog čega su nekada davno oni najpametniji i najporogresivniji javno progonjeni ili spaljivani na lomačama...
Mogao bih ovako do sutra, primera je beskonačno, ali je i ovo dovoljno da se izvedu zaključci. Film Idiocracy je sve samo ne jedna iščašena komedija svog doba. Ispostavlja se da je film vizionarstvo bez presedana i velika opomena za moderno čovečanstvo. Ima još takvih, recimo Wall-E koji upravo obrađuje jednu robotsku priču i prikazuje ljudsku rasu kao mlohave lenje debeljuce koji su toliko „evoluirali“ da su zaboravili da hodaju. Zbog svega navedenog delim jednake strahove kao Kjovo i zaista se plašim da ovo naše aktuelno čovečanstvo, sa sve novim generacijama koje trebaju preuzeti teret i odgovornost daljeg pomeranja društva, ima jako, jako problematičnu i maglovitu perspektivu.
Izvinjavam se zbog dužine ovog posta, malo me je ponela filozofija, a nadam se da će administratori zažmuriti na jedno oko
eXtreme member
16.06.2025. 14:23
Kakvi mediji, ne pratim to od devedesetih 😂To za vremena je upadljivo,džaba ti iskrenost 😂
Ako su ti zbilja potrebni argumenti, kjovo, teško da bi išta promenilo da ih sve i navedem a vrište na nas ionako.
Zamisli da si rođen na pragu 20. veka a ne 21. zar zbilja nije jasno.
Gomila zverskih ratova, ne žarišta, muka ih navesti sve, samo u dekadi do Prvog svetskog, koliko miliona mrtvih potom tek, pa španska groznica, desetkovani, pa krah berze, glad, ludilo nanovo na svim kontinentima, pa Drugi svetski, sve to dok su ona najelementarnija ljudska prava i dalje u povoju. Koliko potom mrtvih od gladi zbog vođa i ideologija.
Sve, od nauke, preko medicine, tehnologije, saobraćaja (dostava hrane i lekova), onoga što znamo o nama samima, svetu oko nas, sada je daleko bolje. Ne dobro, ne lepo, rekoh da mi je odvratno koješta 😂, ali neizmerno mnogo bolje pozicije u bezmalo svemu. Ne padaju više milioni svuda i svako malo, nešto ljudske patnje je ipak upadljivo manje, drugačije u odnosu na već pre 100ak god, gde tek da ideš dalje u mračno doba.
Živimo naravno u najboljem dobu. To što je sve i dalje posrano je nešto peto 🤣
eXtreme member
16.06.2025. 14:11
Iskreno ne znam po cemu zivimo u najboljem vremenu po covecanstvo ,nikako se ne bih slozio. Sve je to nametnuto na silu ,medijski ,nikako se ljudi nisu promenili na bolje cak sta vise sve je gore. Da ne pominjem cega loseg je vise nego ikada ,ratova i sukoba na sve strane . Da ne pominjem sad i Ameriku i Rusiju i bliski istok pa i zapadnu evropu ,nas da i ne pominjem ,na sta im lice vlade i sta se sve tamo i ovde desava. Tako da ne nikako ne zivimo u najboljem vremenu po covecanstvo vec bas obrnuto po meni u najgorem vremenu i sve ide nizbrdo. Ali ovo nije uopste tema ,film nisam gledao tako da cu ovde dalje dati komentar samo o ovom filmu.