Stil iznad sadržaja - American gods

Jedna od najiščekivanijih serija ove godine, prvenstveno iz razloga jer je nastala po uzoru na popularni roman istog imena, dolazi nam od strane kreatora Bryana Fullera (Hannibal) i televizijske mreže Starz (Black Sails, Outlander).

Osobno, nisam čitao ovaj roman niti sam znao o čemu se točno radi, tako da sam ušao u gledanje ove serije bez da sam išta očekivao sa te strane. No, pošto sam pratio TV verziju Hannibal pretpostavio sam kako će se serija odvijati, što se i desilo; naime serija je reklamirana za širu publiku, ali u njoj će istinski uživati samo ona, manja skupina gledatelja koja poštuje drugačije vizije i stilove. Treba i napomenuti da je puna provokativnih sadržaja, golotinje i nasilja, tako da vas to ne iznenadi.

American Gods su "fantasy" serija koja prati glavnog junaka neobičnog imena Shadow Moon (Ricky Whittle), kojemu se život odjednom okrene naopačke nakon što izađe iz zatvora. Shadow ubrzo pada pod utjecaj tajanstevenog Mr.Wednesday-a (Ian McShane) koji će mu kroz trajanje ove prve sezone pokazati svijet prepun raznih Bogova.

Radnja prve sezone je svojevrsni "roadtrip", kojemu je glavni cilj tek upoznati publiku sa mitologijom.

Serija nam nudi mnoštvo raznovrsnih likova, najčešće se radi o raznim verzijama Bogova, i to većinom likova čiju priču vidimo jednom te su kasnije potpuno nepotrebni u razvijanju centralne radnje. Ipak, u suštini vidimo kako cijeli taj svijet funkcionira, te zašto se sprema rat između "starih", zaboravljienih i "novih", tehnologiji okrenutih Bogova.

Od likova bi posebno izdvojio Mad Sweeneya" (Pablo Schrieber), koji ima daleko najviše karizme i često spašava seriju da ne upadne u potpuno sivilo.

American Gods su jako koncentrirani na stil i dosta su okrenuti "artističkom" iznošenju priče, što neće doći kao iznenađenje nijednom fanu Hannibal serije, ali isto tako bi ostatak publike mogao ostati isprva zatečen nekim scenama koje ne spadaju u ono što inače vidimo u popularnim serijama.

Iako sam bio velik fan Hannibal (posebno prve i druge sezone), bio sam svjestan njegovih mana, kao što su; izuzetno spori napredak kroz priču i sklonost nepotebnom pretjerivanju kod nekih scena, što je često znalo biti izuzetno naporno.

American Gods pate od istih mana, i to u još većem obujmu. Radnja cijele prve sezone (8 epizoda) mogla bi se svesti na nekih 20-tak ili 30-tak stranica knjige, bar se nadam da je tako, jer ako izuzmemo to da je serija prekrasno snimljena, priča nudi stvarno minimalan napredak. Usprkos svemu veselio sam se svakoj epizodi, iako nikad nisam dočekao nekakav veći rasplet radnje, mitologija i likovi su bili dovoljno zanimljivi da održe moj interes kroz sezonu.

Serija koja je daleko od loše, ali isto tako daleko od vrhunske... Treba biti iskren i reći da ako kreatori serije ne ubrzaju tempo u drugoj sezoni, mislim da će serija brzo pasti u zaborav jer će šira publika to itekako znati kazniti.

Napomena
Ako nemate previše strpljenja za spore serije i niste previše entuzijastični za umjetničkim izražavnjem, onda definitivno preskočite American Gods.