Za sve opcije molim te da se prijaviš ili registriraš!

The Outsider - Puno nasilja, a vrlo malo emocija

režija: Martin Zandvliet

Ima nešto privlačno u japanskoj kulturi Yakuza podzemlja. Zapadnom gledatelju, pa tako i nama, njihov surovi kodeks časti i rituali koji ga prate, izazivaju znatiželju ali i nelagodu. Gotovo svaki yakuza film ima svoju publiku, pa ne dvojim da i The Outsider bude imao svoju publiku, jer je kroz glavnu ulogu Jareda Letoa dodatno zanimljiv zapadnoj populaciji.

Nick Lowell (Jared Leto), američki je zatvorenik u japanskom zatvoru, deset godina nakon završetka Drugog svjetskoga rata. U zatvoru spasi život istaknutom yakuzi Kyoshiju iz Shiromatsu klana, te biva iniciran kao jedini gaijin-yakuza u svijetu bandi Osake. Hladan kao led, spreman za sve okrutnosti koje vladaju u podzemlju poratne Osake, ubrzo stiče gomilu neprijatelja. No i poštovanje staroga šefa klana, kao i ljubav Miju, prekrasne sestre njegova „brata“ Kyoshija. Kada Sizu klan pokuša izgurati iz Osake yakuze iz Nickova klana, slijedi krvavi obračun.

The Outsider je krvavi thriller. Budite spremni na niz scena koje izazivaju nelagodu. Uključujući obred rezanja prstiju, kao svojevrsno priznavanje krivice velikom vođi klana. Svijet yakuza koji počiva na feudalnoj tradiciji časti i hijerajhiji osobitoj za patrijahalni Japan, okrutan je svijet. Malo toga što donosi industrijalizacija ima utjecaja na zatvoreni krug časti i smrti yakuza. No upravo tu i leži najveći problem filma.

O Nicku ne znamo gotovo ništa. Bio je američki vojnik u II svjetskom ratu, no pravi razlog njegova boravka u zatvoru i ulaska u strani svijet yakuza, nikada nismo saznali. Kao gaijin on nije „simpatičan“, nikome osim svome klanu, a i tu ima oponenata. Naravno da „američka pseta“ ne uživaju bog zna kakvu simpatiju u poratnome Japanu. Njegovi motivi za uspon na početku su više no nejasni, to je ujedno i najveći nedostatak filma. Jared Leto, ledenoga izraza lica, naprosto ne daje puno za naslutiti koji su to motivi koji ga pokreću. Gotovo mehanički ubija i osakaćuje ljude. Malo pomaka u emotivnom izražaju ima jedino u njegovu odnosu sa Miju. Za sve ostalo čini se da je spreman ubiti čitav svijet, bez grča na licu. Emocije su isključene u ovome filmu, no bar nasilja ima na pretek.

Mala zanimljivost: Jared Leto je tek treći izbor za stožernu ulogu Nicka. Prije njega je Michael Fassbender prvi odbio ulogu. Nakon njega je nakon „kreativnoga razmimoilaženja“ odustao i Tom Hardy. Onda je u ulogu Nicka uskočio Jared Leto. Zanimljivo bi bilo vidjeti Toma Hardya, no i Jared Leto je veliki „ulov“. Ipak je on Oskarom ovjenčan za ulogu u Dallas Buyers Club (2013).

Ljubitelji egzotičnoga yakuza svijeta i nasilja bit će zadovoljni, ostalima po volji.

  • Komentari (15)

Za komentarisanje morate biti prijavljeni!

  • beogradski
    eXtreme member
    04.06.2020. 14:39
    Odlican film. Volim ovakve teme. Jared Leto je dobro odradio svoju rolu.
  • Dragan B Jovanovic
    Active member
    03.07.2018. 23:33
    Izvikana prica o belim samurajima i jakuzama.Jedina stvar koja daje filmu na znacaju je glavni lik u filmu Jared Leto.
  • Stole Haringa
    eXtreme member
    28.03.2018. 21:16
      Odgledao sam film u kom se vidi koliko neki ljudi stvarno nemaju pojma. Danac Martin Zandvlie je o Japanu učio iz filmova Takeši Kitana koji je dobar autor i još bolji učenik. Probaću kasnije da objasnim i zašto. Dotični se holivuđanima preporučio svojim poslednjim filmom Under sandet  koji na mene nije ostavio neki utisak. To je neka druga priča, Autsajder je na tapetu. Film je klasičan primer kako malo Đokica zamišlja Japan i on može da se u ovom slučaju zove i Martin, opet će na kraju biti mali Šolica.

      Da se vratim na film koji je dobro počeo. Početak ima da zahvali jakuza filmovima od pre 40 i kusur leta koje je snimao Kindži Fukasaki koji je bio filmski učitelj Takeši Kitanu i drugim autorima. Scena samopovređivanja jakuze u zatvoru direktno je preuzeta iz filma Battles Without Honor and Humanity (1973) koji je prvi iz genijalnog serijala o jakuzama. Da ne dužim, sredina filma je podnošljiva dok su poslednjih dvadesetak filma katastrofa.

      Posle dogrog starta filmsko i bilo koje drugo nepoznavanje Japana se nastavlja jer samo u filmu malog Đokice gaidžin može tako brzo da se infiltrira u jedno tako zatvoreno društvo kao šro je japansko. O jakuzama da ne govorim, njihova pravila ponašanja su specifična i strožija. Bratimljenje, tetovaže koje su svojevrsni cw svakog člana, seća samo jednog prsta...sve su to sitnice koje razlikuju jakuze od Trijada ili Koza nostre na primer. Može ako je čova amerikanac koji ćuti, ubija, sluša, seče prste kao šargarepu, ukratko, neko ko izgleda kao da je iz nekog špageti vesterna. Usamljenik bez prošlosti i ćutolog kome je maca skoro pojela jezik.

      Sve u svemu, sveopšti raspad sistema u kom su samo glumci solidni. Džared Leto zima takođe. Ne znam zašto je Netfliks odustao od Toma Hardija i dotičnom dao šansu kao što ne znam zašto je umesto Mikea odabrao Đokicu. Po mom skromnom mišljenju, napravili su pogrešan izbor. Kitano bi bio najbolji izbor jer on je zanat pekao kod majstora koji je proslavio filmove o jakuzama. Ko ne veruje neka se upozna sa jakuza univerzumom i Hironom Šozom koji je jedan i neponovljiv poput autora kakav je bio Kindži Fukasaki.

      Bolje da sam reprizirao ceo serijal nego što sam izgubio vreme na ovu bledu kopije.


     
;

{{message}}

{{item.title}}