Da li je "Theeb" arapski western?

Koliko nas gleda arapske filmove? Jordanske? Gotovo nitko, uz koji sporadični susret s ovom zanimljivom kinematografijom.

Naji Abu Nowar je režiser koji živi i radi u Jordanu, točnije Amannu. Imao je tu sreću da njegov film finacira zaklada kralja Abdullaha II, a Matt Damon besplatno promovira film po svijetu. Naime Matt Damon je snimao neke dijelove The Martian u Jordanskoj pustinji, gdje su mu pokazali trailer „domaćega“ filma Theeb. Damon je bio oduševljen, te je pominjao film u intervjuima, pa se za film pročulo i prije no što je počeo pohod po festivalima širom svijeta. Film je dobitnik nagrade za režiju u Veneciji 2014, te je nominiran za najbolji film u utrci za Oscara 2016, u kategoriji filmova snimljenih na ne-engleskom govornom području...

Mali Theeb (Vuk) je treći i najmlađi sin Šeika, beduinskoga plemena Howeitat. Bezbrižno živi i raste, opčinjen starijim bratom Husseinom u pustinji zapadnoga Jordana. Jednoga dana u njihov nomadski tabor dolazi britanski časnik Edward sa beduinskim vodičem Marjiem. Oni traže vodiča do pruge koja se proteže kroz pustinju, a pod kontrolom je Otomanskoga carstva. Theeb prvo slijedi Husseina a potom se priključuje maloj skupini, ne sluteći da srlja u po život opasnu avanturu, nakon koje njegovi bezbrižni dani dječaštva budu nepovratno prekinuti.

Predivni kadrovi Jordanske pustinje u koju je utkana minimalistička priča, koja se odvija tijekom Prvoga svjetskoga rata, s natruhama akcije, pomalo je nezgrapno opisivana kao „Beduinski western“. Obično se za filmove koji kao pozadinu imaju ratnu tematiku, kaže da su antiratni. Theeb nema tih pretenzija. To je film koji priča šturu priču smještenu u divlji no prekrasan krajobraz pustinje zapadnoga Jordana. No malo kvaliteta filma, malo i to što je to originalni Jordanski film, učinio je da ovaj film bude stalna postava svjetskih festivala. Da li film ima kvalitetu? To nije upitno. Ima, vrijedilo bi ga pogledati i da je recimo kanadski film. No drugo je pitanje bi li postigao takav uspjeh da se neke kockice, spomenute na početku osvrta nisu posložile.

Ono najbolje u filmu je pustinja. Kao što volimo filmove snimljene po snježnim hladnim pustarama, tako volimo i vrele, vanzemaljske pustinjske krajobraze. Druga stvar koju bih izdvojio je glumačka postava Theeb. Film u cijelosti nose amaterski pripadnici nomadskih beduinskih skupina, južnoga Jordana. Mali Jacir Eid Al-Hwietat je neodoljiv. Zgodni mali momčić jako dobro pliva glumačkim vodama. Režija je isto veliki plus, nije čudo da je Naji Abu Nowar pobrao brojne nagrade za svoj film.

Uglavnom puno preteže na stranu preporuke: gledati film. No oni zajedljiviji sigurno budu spomenuli činjenicu da je film dosta sporoga ritma, te da nije jordanski ne bi bilo tolike halabuke oko njega. No osnovna stvar je ipak važnija, kvaliteta filma nije upitna, te film treba gledati.